ANTE KUJUNDŽIĆ
Tvoj župan! Tvoja Dalmacija!
Za one koji ne pristaju na status quo.
Za one koji žele poštenu, snažnu i prkosnu Splitsko-dalmatinsku županiju.
Zato se kandidiram. Zajedno, možemo više.
Tvoj župan!
DALMACIJA UVIK SVOJA ZAUVIK PRKOSNA
Zato što vjerujem u našu Dalmaciju.
Rođen sam i odrastao u srcu ove županije. Poznajem njezine ljepote, ali i nepravde.
Znam koliko nas frustriraju neefikasna uprava, političko kadrovanje, iseljavanje mladih i loša povezanost. Kao vaš župan, borit ću se za održivi razvoj svih krajeva , od otoka do Zagore, od rive do sela.
Za zajednicu u kojoj mladi ostaju, a stari dostojno žive.
Ovo nije politička funkcija. Ovo je služenje narodu.
Što me pokreće? problemi koje ne smijemo više ignorirati
Naša županija ima sve – more, otoke, planine, narod.
Ali premalo koristi taj potencijal.
Vrijeme je za promjene.
01
Obalna područja:
Modernizacija prometa, održivi turizam i digitalna ekonomija. Split, Kaštela, Trogir i Omiš moraju ponovno biti predvodnici razvoja.
02
Otoci:
Brže veze, dostupno zdravstvo, poticaji za mlade obitelji. Otoci nisu ukras na karti – oni su naš ponos i zalog opstanka.
03
Dalmatinska zagora:
Ruralni razvoj, poljoprivreda, kultura i posao. Vrijeme je da vratimo život našim selima i gradićima.
04
Stanovanje za mlade:
Pristupačni stanovi, subvencije i obnovljeni napušteni objekti. Mladi ne smiju birati između života i preseljenja.
05
Energetska neovisnost ustanova:
Solarni paneli na školama, bolnicama i domovima. Naša energija mora biti naša.
06
Borba protiv političkog kadrovanja:
Transparentna zapošljavanja, digitalna platforma i kraj uhljebničkog sustava. U službi znanja, a ne stranačke knjižice.
Vrijednosti i uvjerenja
Moje vrijednosti nisu fraze , to je način na koji živim.
- Pravednost i poštenje ispred svega
- Ljubav prema Dalmaciji, a ne prema funkciji
- Odluke na temelju znanja, a ne interesa
- Profesionalnost, a ne pripadnost
- Suradnja s ljudima – jer župan nije šef, nego sluga naroda
❤️🔵 MOST PREUZIMA ODGOVORNOST ZA OMIŠ!
Karlo Vukasović, naš čovjek – vaš glas – izabran je za predsjednika Gradskog vijeća Grada Omiša!
📌 Ova odluka je simbol duboke promjene.
Omiš je poslao jasnu poruku: vrijeme je da poštenje postane snaga, a politika ponovno postane služenje narodu.
➡️ Karlo Vukasović ne ulazi u ovu ulogu radi titule. On ulazi kako bi služio svakom čovjeku ovog grada – tiho, odlučno, bez figi u džepu.
🟦 Ovo je Most kakav građani sve više prepoznaju:
Ljudi koji nisu došli po privilegije – nego po odgovornost.
Ljudi koji ne viču najglasnije – nego nose najviše.
Ljudi koji znaju – i žele – voditi.
📷 Četvorka s ove fotografije nije politički dekor.
To su ljudi koje ste izabrali da budu vaš glas, vaša zaštita i vaša snaga – svaki dan, četiri godine.
U suradnji s gradonačelnikom dr. Zvonkom Močićem, Karlo i cijeli naš tim preuzima odgovornost da:
✅ sluša ono što drugi ignoriraju
✅ otvara vrata koja su godinama bila zatvorena
✅ donosi odluke koje vraćaju vjeru u politiku
💡 Jer ljudi ne traže čuda.
Traže pravdu, pristojnost i znanje.
I sve to – ima naša omiška ekipa ❤️ ... See MoreSee Less
3 CommentsComment on Facebook
Zapitajmo se kako naši umirovljenici žive? Kako živi gospođa s 400 eura mirovine danas? Znate kako? Tako da joj pomažu njezina djeca, inače ne bi mogla preživjeti mjesec. Mi smo se ovdje svi odlijepili od stvarnosti, otuđili od ljudi, otuđili od onih koji biraju hoće li kupiti lijekove ili kruh.
Ono što sam danas u ime kluba zastupnika MOST-a tražio su: dodani staž za svakog posvojitelja, neovisno o spolu, priznanje dokumentiranog rada bez doprinosa (autorski, studentski, freelance rad), osiguranje roditelja do treće godine djetetova života, usmjeravanje sredstava umrlih bez nasljednika u humanitarne i socijalne fondove, dodatni staž za udomitelje koji dulje od 5 godina skrbe o djeci.
Vrijeme je da problem hrvatskog čovjeka postane i naš problem u Hrvatskom saboru, jer zbog tih smo ljudi - mi ovdje! ... See MoreSee Less
7 CommentsComment on Facebook
Danas sam u Saboru govorio o prijedlogu Konačnom prijedlogu Zakona o mirovinskom osiguranju.
Zakon je dug, kompliciran i naizgled korektan, ali kad ga pročitate redom, jasno je: 𝐧𝐢𝐣𝐞 𝐩𝐢𝐬𝐚𝐧 𝐳𝐚 𝐥𝐣𝐮𝐝𝐞, 𝐧𝐞𝐠𝐨 𝐝𝐚 𝐬𝐞 𝐳𝐚𝐝𝐨𝐯𝐨𝐥𝐣𝐢 𝐟𝐨𝐫𝐦𝐚.
Puno je toga u čemu ovaj zakon treba nadopuniti na što sam danas ukazao, a izdvojit ću samo nekoliko stavki:
Zakon diskriminira posvojitelje tako da dodani staž priznaje samo majkama. Očevi koji posvoje dijete, osobito starije od godinu dana, ostaju bez ikakvog prava, jer ne mogu ostvariti roditeljski dopust koji im zakon uvjetuje.
Udomitelji, koji desetljećima skrbe o djeci 24 sata dnevno, nemaju pravo na dodatni staž. Država im priznaje ulogu, ali ne i doprinos mirovinskom sustavu.
Roditelji koji ostanu kod kuće s djecom nakon prve godine života postaju nevidljivi za sustav. A znamo da su prve tri godine presudne za razvoj djeteta.
Deseci tisuća ljudi, umjetnici, konobari, freelanceri, prevoditelji, kulturni radnici, radili su godinama bez ugovora koji uključuju mirovinske doprinose. Njihov stvarni rad ostaje nepriznat. Država je godinama to tolerirala, a sada mora priznati barem minimum prava.
Ovo nije populizam. Ovo je poštovanje prema ljudima koji su godinama radili, brinuli i stvarali društvo, a sada im se to ne priznaje. 𝐕𝐫𝐢𝐣𝐞𝐦𝐞 𝐣𝐞 𝐝𝐚 𝐛𝐢𝐥𝐨 𝐤𝐨𝐣𝐢 𝐳𝐚𝐤𝐨𝐧 𝐩𝐫𝐞𝐬𝐭𝐚𝐧𝐞 𝐛𝐢𝐭𝐢 𝐚𝐥𝐚𝐭 𝐚𝐝𝐦𝐢𝐧𝐢𝐬𝐭𝐫𝐚𝐜𝐢𝐣𝐞 𝐢 𝐩𝐨𝐬𝐭𝐚𝐧𝐞 𝐨𝐧𝐨 š𝐭𝐨 𝐦𝐨𝐫𝐚 𝐛𝐢𝐭𝐢, 𝐚 𝐭𝐨 𝐬𝐮 𝐳𝐚š𝐭𝐢𝐭𝐚 𝐝𝐨𝐬𝐭𝐨𝐣𝐚𝐧𝐬𝐭𝐯𝐚 𝐬𝐯𝐚𝐤𝐨𝐠 𝐠𝐫𝐚đ𝐚𝐧𝐢𝐧𝐚! ... See MoreSee Less
10 CommentsComment on Facebook
Ostalo nas je jako malo. Možda nas možeš nabrojati na prste jedne ruke.
Malo nas je koji još vjerujemo da obraz vrijedi više od fotelje. Da ljudsko dostojanstvo nije roba za prodaju. Da postoje stvari koje se ne pregovaraju s onima kojima je samo deklarativno stalo do — poštenja, vjere, časti. S onima koji se sada diče generalima koje su locirali, uhitili i transferirali. I onima koji se takvima priklanjaju.
Malo nas je koji nismo dio tog uhodanog folklora — maskarada domoljublja iza koje se skriva čista prevara. Prevara vjere naroda. Prevara povjerenja koje su nam ljudi dali misleći da biraju najbolje među nama.
A zapravo su birali najtiše trgovce budućnošću Hrvatske. Trgovce za svoju osobnu korist. I sve to dok se pokrivaju plaštom priče o domoljublju, vrijednostima...
Malo nas je koji još ne pristajemo na kompromise sa savješću. Koji znamo da nijedna fotelja, nijedna funkcija, nijedna šutnja — nije vrijedna toga da pogneš glavu dok ti čerupaju Domovinu, na svim razinama, pred očima. Čerupaju budućnost onih koje gojimo, za koje živimo!
I da ti onda, s lažnim osmijehom, prodaju priču o ljubavi prema Zemlji koju svakim danom kradu. Zemlji krvlju stečenom.
Jesmo, čudni smo. Imamo mana.
Puno njih.
Ne znamo šutjeti kad treba, ne znamo klimati glavom kad svi klimaju. Ne znamo se uklopiti u paktove i podjele plijena.
Ali jedno znamo: postoji crta.
Postoji granica preko koje se ne prelazi. I dok god nas ima — koliko god malo — ta granica neće nestati.
Jer Hrvatska nije bankomat.
Nije partijski plijen.
Hrvatska je čelo naših djedova i suza naših baka. Hrvatska je žulj, molitva i ponos.
I mi je ne damo.
I da, zajedništvo ima alternativu! Našu Hrvatsku koja nije politički plijen!
@najveći obožavatelji ... See MoreSee Less
6 CommentsComment on Facebook
U jeku uhićenja i presuda
Dvije kuće, tri kuće, četiri, pet... gdje je kraj?! Vrijeme je da se takvim koruptivnim likovima oduzme sva imovina, i to ne samo ono što su stekli direktno, nego i ono što su prepisali na rodbinu, supružnike, djecu i prijatelje.
Ono što se događa godinama pod plaštom "javne nabave" i "transparentnosti" je čista pljačka. Uzimaju gdje god mogu, a kad im se ne ponudi, oni pitaju.
Prvi korak mora biti oduzimanje imovine, a tek onda Remetinec. Jer njima ništa nije sveto osim novca, kojeg im, očito, nikad nije dosta. ... See MoreSee Less
15 CommentsComment on Facebook
Zatvorili su mu odlagalište.
Oni koji su pred izbore trčali u Sinj kao da će grad gorit od projekata ako svrgnu Bulja – sad ti isti gledaju u pod. No, gdje su im svi ti pusti projekti u bilo kojoj sredini u kojoj imaju onu svoju mantru o "vertikali vlasti"????
No vratimo se u Sinj gdje nemaju svoju 'vertikalu" koja im je vjrvt važnija od života ljudi.
Bez upozorenja, bez zamjene, bez plana. Grad je ostao bez mjesta za smeće, a država bez trunke odgovornosti. Deponij Mojanka – zatvoren.
Lećevica – 15 godina u praznom hodu, projekt koji se ne miče, ali i dalje troši. Građani – taoci nečijeg nemara.
I dok se u Sinju gomilaju vreće, u Splitu župan govori o "igrokazu". Kaže da Bulj glumi. Da umjesto rješenja traži pažnju. A rješenja? Već desetljeće i pol su u ladicama njegovih službi.
Gradonačelnik Sinja došao je pred Županiju jer više nema kome drugo. Nema telefonskog broja koji će riješiti kante pune smeća. Nema papira koji može zamijeniti kamion Čistoće.
I kad se pojavio pred zgradom u kojoj sjede oni koji su plaćeni da rješavaju – dočekali su ga optužbama.
Nisu osporili činjenice. Samo su napali čovjeka. Umjesto da daju rješenje, nude mu broj svojih glasova. Kao da brojke zamjenjuju odgovornost.
Boban nije osporio da Lećevica nije završena. Nije rekao kad će biti. Nije ponudio gdje da Sinj odvozi otpad. Ali zna nabrojati svoje preferencije u Sinju.
Kao da je smrad s ulica manji ako se usporedi broj mandata.
Bulj nije došao pred Županiju zbog politike. Došao je jer smeće nema stranačku iskaznicu.
Ne pita tko je ministar ni tko je župan.
Samo se gomila.
A kad institucije zakažu, dužnost je gradonačelnika da pritisne vrata iza kojih se godinama ništa ne događa.
Ovdje nema ničeg herojskog.
Ničeg spektakularnog.
Osim jednog čovjeka kojem je stalo do svoga grada i svojih građana.
Samo gola činjenica da županija i država ne rade svoj posao.
A kad se to kaže naglas – odgovor je ismijavanje.
I to je prava slika sustava: oni koji ništa ne rješavaju, ismijavanjem napadaju one koji se usude pitati zašto. ... See MoreSee Less
14 CommentsComment on Facebook