ANTE KUJUNDŽIĆ
Tvoj župan! Tvoja Dalmacija!
Za one koji ne pristaju na status quo.
Za one koji žele poštenu, snažnu i prkosnu Splitsko-dalmatinsku županiju.
Zato se kandidiram. Zajedno, možemo više.
Tvoj župan!
DALMACIJA UVIK SVOJA ZAUVIK PRKOSNA
Zato što vjerujem u našu Dalmaciju.
Rođen sam i odrastao u srcu ove županije. Poznajem njezine ljepote, ali i nepravde.
Znam koliko nas frustriraju neefikasna uprava, političko kadrovanje, iseljavanje mladih i loša povezanost. Kao vaš župan, borit ću se za održivi razvoj svih krajeva , od otoka do Zagore, od rive do sela.
Za zajednicu u kojoj mladi ostaju, a stari dostojno žive.
Ovo nije politička funkcija. Ovo je služenje narodu.
Što me pokreće? problemi koje ne smijemo više ignorirati
Naša županija ima sve – more, otoke, planine, narod.
Ali premalo koristi taj potencijal.
Vrijeme je za promjene.
01
Obalna područja:
Modernizacija prometa, održivi turizam i digitalna ekonomija. Split, Kaštela, Trogir i Omiš moraju ponovno biti predvodnici razvoja.
02
Otoci:
Brže veze, dostupno zdravstvo, poticaji za mlade obitelji. Otoci nisu ukras na karti – oni su naš ponos i zalog opstanka.
03
Dalmatinska zagora:
Ruralni razvoj, poljoprivreda, kultura i posao. Vrijeme je da vratimo život našim selima i gradićima.
04
Stanovanje za mlade:
Pristupačni stanovi, subvencije i obnovljeni napušteni objekti. Mladi ne smiju birati između života i preseljenja.
05
Energetska neovisnost ustanova:
Solarni paneli na školama, bolnicama i domovima. Naša energija mora biti naša.
06
Borba protiv političkog kadrovanja:
Transparentna zapošljavanja, digitalna platforma i kraj uhljebničkog sustava. U službi znanja, a ne stranačke knjižice.
Vrijednosti i uvjerenja
Moje vrijednosti nisu fraze , to je način na koji živim.
- Pravednost i poštenje ispred svega
- Ljubav prema Dalmaciji, a ne prema funkciji
- Odluke na temelju znanja, a ne interesa
- Profesionalnost, a ne pripadnost
- Suradnja s ljudima – jer župan nije šef, nego sluga naroda
D8 i D52 nisu obične ceste. To je svakodnevna borba. Voziš njima i znaš – ako ne paziš, možeš platiti glavom. Stijene vise. Rub ceste propada.
Znakova ima, ali odgovora nema. I onda padne kiša.
Vrgorsko polje (Jezero i Rastok ispod Banja) se pretvori u jezero. Godinama isto – voda nosi trud, rad, sigurnost.
A poslije – muk. Nema ih. Nema strojeva. Nema rješenja.
A svi znaju gdje je problem. Svi znaju koliko traje.
Ali lakše je obećat, pa nestat. Lakše je pričat o sporednim stvarima, nego pogledat ljude u oči i reći:„Ovo smo trebali riješiti prije dvadeset godina.“
Vrgorac, slično kao i ostatak Dalmatinske zagore, kad se Stupica zatvori zbog odrona ostaje odsječen.
Makarska rivijera, Vrgorac… naši ljudi, naši životi. A godinama "vertikala" gleda, slika se– i ništa.
A sad, pred izbore –ponovno šetaju. Nude riječi, nude floskule.
Govore o uređenim klupama, o fasadama. A cesta vam propada pod kotačima, ljudi!
I dok god se ova pitanja guraju pod tepih, dok god se ne govori o onome što stvarno boli, živimo u tišini. A tišina – košta.
Zato ova objava nije napisana da se svidi.
Nije napisana da bi donijela lajk, nego da bi se reklo ono što već svi znaju:
Sigurnost nije luksuz. Pristojan život nije privilegij.
Jer nije ovdje problem što nemamo. Problem je što godinama dajemo, a ništa ne dobijemo zauzvrat.
Da je političkoj "vertikali" stvarno stalo – već bi se nešto promijenilo.
Ali kad je kičma savijena, kad nema dišpeta i energije – imamo ovo što imamo.
Vrime je da se uspravimo i da Dalmacija bude opet svoja i ponovno prkosna.
@najveći obožavatelji ... See MoreSee Less
4 CommentsComment on Facebook
Predali smo potpise koje nam nisu dale nikakve strukture, nego vi — radnici, roditelji, umirovljenici, mladi koji još niste otišli.
Ljudi koji znaju što znači boriti se svaki dan.
Hvala što ste odvojili trenutak, stali, potpisali i rekli mi: “Ajde, probaj.”
To je za mene više od podrške — to je odgovornost koju ozbiljno nosim.
Ne obećavam čuda. Samo pošten rad, energija, otvorenost i želja da stvorimo Županiju svih nas.
Idemo dalje. Zajedno. Za našu Dalmaciju.
Hvala mladima koji još nisu izgubili nadu, i starima koji je još uvijek čuvaju.
Znam da vam je dosta praznih priča i da ne tražite čuda — samo pošten rad, zdrav razum i da vas se napokon čuje.
Vaši potpisi nisu meni vjetar u leđa — oni su mi obveza i uteg oko vrata koji me podsjeća da ovo ne smijem i neću prokockati. Spreman sam.
Ne bojte se vjerovati. Ne bojte se tražiti bolje.
Jer ova županija može više. I hoće. Bit će svoja i bit će prkosna.
@najveći obožavatelji ... See MoreSee Less
13 CommentsComment on Facebook
Politička zapošljavanja – tiha bolest Dalmacije
U Dalmaciji, posao se više ne traži – posao se "sređuje". Godinama gledamo kako natječaji služe samo kao kulisa, a odluke su donesene i prije nego što se oglase.
Rektorske nagrade, diplome s crvenim pečatom, strani jezici, dodatna usavršavanja?
Sve to pada u vodu kad nemate pravu stranačku knjižicu, niste "politička dota", kad niste u nečijem rodu ili kad nemate nekog da "okrene broj".
Politička zapošljavanja nisu samo nepravda. Ona su izdaja generacija koje su vjerovale da se trud i znanje isplate.
Mladi odlaze – ne zato što žele, nego zato što moraju. U posljednjih deset godina, 31.000 ljudi manje u Dalmaciji. To nisu brojke. To su prazne kuće, ugašene učionice, zatvorene ambulante.
To nisu statistike – to su naši susjedi, naši rođaci, naša djeca. To su karijere koje se ostvaruju negdje drugdje, dok ovdje vlada tišina i poznanstvo.
Zato ne čudi da oni najbolji – oni s nagradama, s rezultatima, s vizijom – danas voze Uber u Dublinu ili peru suđe u Berlinu. Jer ovdje, u našoj Dalmaciji, njihov CV nije dovoljan.
Oni iza čijih diploma stoje godine neprospavanih noći. Stotine sati u skriptama, izostanci s obiteljskih ručkova, proslave bez slavlja jer ispit je u ponedjeljak. Roditelji koji su se odricali – radili dvije smjene, dizali kredite, prodavali zemlju – samo da bi njihovo dijete moglo studirati. Samo da bi im sutra bilo bolje.
Potrebna je pripadnost. Pokornost. Veza.
No, nije politika ta koja treba birati tko vrijedi. Vrijeme je da to rade rezultati. Poštenje. Marljivost.
Vrijeme je da to promijenimo. Vrijeme je da posao opet postane pravo, a ne privilegij. Da znanje vrijedi više od prezimena. Da se mladi vrate ili pak ostanu – jer imaju zašto.
Zajedno možemo stvoriti Dalmaciju u kojoj posao ne ovisi o prezimenu ili političkoj trgovini, nego o znanju. Dalmacija u kojoj mladi ostaju jer imaju priliku.
Dalmacija u kojoj vrijedni ljudi ne traže milostinju, nego zasluženu priliku.
Dalmacija novog vitra i energije.
Dalmacija uvik svoja, zauvik prkosna.
@najveći obožavatelji ... See MoreSee Less
10 CommentsComment on Facebook
Sretan Uskrs svima vama koji svakodnevno gurate dalje, i kad je teško, i kad se čini da nema smisla.
Ovaj blagdan nije samo tradicij i običaj.
Uskrs je nada kad je sve srušeno, vjera kad sve pukne, ljubav koja se ne predaje.
Za sve vas koji ste izgubili, ali još uvijek volite.
Za one koji padaju, ali se dižu.
Za one koji šute, ali nose cijeli svijet na svojim leđima.
Uskrs je za vas.
Neka vas ovi dani podsjete da ništa nije gotovo dok srce kuca, dok se za nekoga borimo, dok u sebi imamo i najmanju iskru nade.
Sretan Uskrs – od srca.
@najveći obožavatelji ... See MoreSee Less
52 CommentsComment on Facebook
Veliki petak.
Veliki petak je dan tišine. Dan kada se nebo zamračilo, a zemlja zadrhtala.
Nije to bio dan pobjednika, barem ne onih koje bi svijet izabrao. Bio je to dan kad je rulja urlala, a pravednik šutio.
Sjetimo se – tko je tog dana najglasniji bio? Rulja. Gomila što je vikala: “Raspni ga!”
Rulja kojoj nije trebao dokaz, ni istina, ni savjest.
Dovoljno im je bilo da su zajedno i da viču. A kad vičeš dovoljno glasno, čini ti se da si u pravu.
Ali upravo tog dana, u toj galami, dogodila se najveća laž – da većina uvijek zna bolje.
I najveća istina – da tišina pravednika ima veću težinu od buke mnoštva.
Veliki petak nas uči da ne povjerujemo prvoj galami. Da istina ne mora imati megafon. Da pravda ponekad izgleda kao poraz.
Veliki petak nas poziva da prepoznamo tu razliku. Da ne budemo oni koji viču jer svi viču. Nego oni koji, poput Njega, ostaju čvrsti u tišini.
Jer istina ne treba galamu – ona samo treba hrabrost. I strpljenje.
@najveći obožavatelji ... See MoreSee Less
4 CommentsComment on Facebook
Veliki četvrtak.
Dan kad se ne reže kruh nožem, nego lomi rukama.
Dan kad tišina u kući ima težinu, a pogled prema sebi više govori nego stotinu riječi.
Nije to ona obična, kad svi odu svojim putem, pa ti ostaneš s kavom i praznim ekranom. Ovo je tišina što pritišće prsa, podsjeća na stvari koje ne kažeš naglas.
Isus je znao da će ga izdati, a svejedno je oprao noge.
To nije bajka. To je život.
Jer svi smo mi nekad bili Juda. I svi smo bili izdani.
I svi znamo kako je kad ostaneš budan dok drugi odu.
Veliki četvrtak nije za buku.
To je dan za šutnju. Za oprost. Za ljubav koja ne pita "zašto".
Za kruh bez kvasca. Za pogled prema gore.
I duboko, iskreno — prema unutra.
Jer tu noć, izdaja je pala u poljubcu. A ljubav – u pranju nogu. I sve to nije mit. To je svakodnevica. Samo što danas, mi to živimo na svoj način. Ali poruka ostaje: Ljubi, pa i kad znaš da ćeš biti izdan.
I ostani. Kad svi drugi odu. ... See MoreSee Less
3 CommentsComment on Facebook